Uspešno ste upisali željeni fakultet, vreme je da otvorite novo poglavlje u svom životu. Većina studenata sa uzbuđenjem i radošću očekuje novine studentskog života. Do sada se većina uključila u brojne životne tokove, izgradila brojne koping strategije i ima socijalnu podršku. Studenti koji sa strepnjom iščekuju početak semestra su obično tokom rane adolescencije već doživeli anksioznost u okruženju drugih ljudi koja je bila bez vidljivog uzroka.
Postepeno anksioznost u socijalnom okruženju postaje učestalija i intenzivnija. Osoba tada postaje anksiozna iščekujući socijalni događaj. Izbegavaju se socijalni kontakti i ne razvijaju se odgovarajuće socijalne veštine.
I dalje, nedostatak socijalnih veština povećava šanse za nova neprijatna socijalna iskustva. Ovo dalje utiče na još više izbegavanja. Socijalna mreža je sve manje razvijena i na kraju osoba postaje manje rezilijentna. Zbog toga, treba joj više vremena da se vrati u ravnotežu i bude efikasna u stresnim situacijama. Polazak na fakultet je jedna od njih.
Socijalno anksiozni studenati su izrazito zabrinuti povodom mogućnosti da će ih negativno proceniti novo socijalno okruženje. Osim toga, strahuju da će se osramotiti pred drugim ljudima zbog svog ponašanja ili vidljivih simptoma anksioznosti. Većina mladih sa ovim problemom prepoznaje da je strah preteran i nerazuman, ali bez obzira na to izbegava socijalne situacije ili situacije nastupa. Pritom, u takvim situacijama oseća intenzivnu anksioznost. Rezilijentnost i socijalna anksioznost su prema rezultatima kliničkih studija u negativnoj vezi.
Kako da dok iščekujete novo socijalno okruženje osećate možda nelagodu umesto anksioznosti? U praksi se radi na nekoliko nivoa:
Npr. To što ćutim znači da sam dosadan kolegama, a moram biti veoma zanimljiv da bi me prihvatili. Ili: Napravio sam grešku zbog koje će me odbaciti a ja ne smem praviti greške pred drugima i sl.
Koriste se trening socijalnih veština, trening asertivnog ponašanja, kao i trening interpersonalnog rešavanja problema.
Dipl. psiholog i sertifikovani psihoterapeut
Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Završila je četvorogodišnju edukaciju iz racionalno-emotivne i kognitivno-bihejvioralne terapije (REBT) kod mentora dr Zorice Marić, prof. dr Tatjane Vukosavljević-Gvozden, dr sci. med. Borjanke Batinić, doc. dr Nikole Petrovića i doc. Dr Ivane Peruničić Mladenović. (više na www.ukbt.org.rs).
Dvadeset godina je radila u neprofitnim organizacijama kao istraživač i analitičar podataka.
Najviše iskustva ima u radu sa klijentima koji se bore sa anksioznošću i depresijom. Često se ljudi javljaju kada se suoče sa profesionalnim izazovima, iskuse interpersonalne probleme ili im je potrebna podrška u donošenju značajnih životnih odluka. Gotovo uvek u osnovi njihove patnje su nezdrave emocije kao što su bes, povređenost, osećanje krivice, sramota i druge.