Saosećanje kao princip emocionalne regulacije

Pol Gilbert, utemeljivač Terapije usmerene na saosećanje (CFT), ističući evolucionu osnovu ljudske psihologije, predstavio je model tri sistema koji učestvuju u regulaciji naših emocija. Ovi sistemi su ilustrovani sa tri povezana kruga crvene (sistem za pretnju i zaštitu), plave (sistem za postignuće) i zelene (sistem za umirivanje i povezivanje) boje.

Sva tri sistema su nam neophodna za preživljavanje i prilagođavanje na izazove koje život pred nas postavlja. Crveni sistem je tu da nas štiti od opasnosti kojima smo okruženi svakodnevno, u većoj ili manjoj meri. Aktiviran je, npr. kada bez razmišljanja skočimo u stranu kako bismo izbegli čoveka koji je na trotinetu projurio tik pored nas. Plavi sistem je u vezi sa zadovoljenjem potreba, našim željama i ciljevima, stvarima kojima težimo i koje doživljavamo nagrađujućim.

Uloga zelenog sistema je da reguliše rad plavog i crvenog, odnosno obezbedi topao i siguran prostor za opuštanje, odmor i smirenost. Kada je ovaj sistem dobro razvijen i izbalansiran, lakše nam je da se nosimo sa izazovima i pružimo sebi utehu i podršku.

Svi mi se, i svesno i nesvesno, krećemo kroz ove sisteme, kako bismo upravljali sopstvenim emocionalnim reakcijama.

Kod mnogih ljudi, usled prirode razvojnih iskustava koja su ih oblikovala, pristup zelenom sistemu je blokiran. Takođe, zahvaljujući pre svega uslovima u kojima živimo, a koji često nisu ’’po meri čoveka’’, čak i kada toga verovatno nismo svesni, dobar deo svog vremena provodimo u crvenom i plavom sistemu. Posledica preterane aktivacije ova dva sistema i blokirane aktivnosti zelenog su neuravnotežene emocije, anksioznost, briga, umor, doživljaji izolovanosti, iznurenost celokupnog organizma, preterana osetljivost, iscrpljujući perfekcionizam, uopšteno rečeno, doživljaj hroničnog distresa.

Kakvu ulogu ima saosećanje?

Saosećanje, odnosno osetljivost, prijemčivost na sopstvenu i patnju drugih ljudi, uz posvećeno delovanje kako bi se ta patnja smanjivala ili predupredila (oba aspekta saosećanja CFT prepoznaje kao podjednako značajne), je ljudima urođena sposobnost. Praktikujući ga, razvijamo svest o tome kako funkcionišemo kao ljudska bića. Učimo da prepoznajemo kada se koji od sistema zaduženih za regulaciju emocija uključuje, a kada ih i kako svesno možemo isključivati, ukoliko nam u datoj situaciji nisu od pomoći. Prihvatamo sopstvene i tuđe emocionalne reakcije bez osuđivanja, jer znamo da su sve emocionalne reakcije, pa i one neprijatne, tu sa razlogom i da za samo postojanje i pojavljivanje emocija nema individualne krivice. Ovo je veoma važna poruka, i pomaže u razvoju individualne odgovornosti u izboru načina na koji ćemo reagovati, kada osvestimo reakcije koje nisu pod našom kontrolom. Saosećanje nam pomaže i u prevazilaženju blokada u funkcionisanju zelenog sistema, kako bi sve tri komponente emocionalne regulacije bile u ravnoteži, na opštu dobrobit.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *