Emocija: stid

Zamislite koliko je teško za jedno dete da podnese stid. Svako od nas je bio dete i tada prvi put u životu suočen sa stidom. Stid se pojavljuje između petnaestog meseca života i treće godine, nakon treće godine razvija se krivica. Zašto se sve dete stidi? Stidi se jer oseća da ga je obrukao roditelj pred drugarima. Stidi se jer oseća da je drugačiji, jer ima drugačije telo od većine. Stidi se jer se oseća debelo, ružno, smotano. Stidi se jer još uvek nema devojku ili dečka. Stidi se jer zamuckuje dok govori. Stidi se jer su mu nalepili različite etikete: da je smotan, ružan, mali, dosadan. Stidi se jer nije savršen kao drugi i ne može da bude ono što očekuju od njege. I nikada neće biti.

Stid je neodvojiv od straha. Zapravo, stid jeste vrsta straha. Osoba oseća stid kada procenjuje da svojim ponašanjem ili nekim postupkom može učiniti da drugi, za tu osobu važni ljudi, mogu o njoj da misle nešto negativno. Stid nastaje kada osoba učini nešto što odstupa od predstave kakvu bi želelo da drugi, značajni, ljudi imaju o njemu. Za ovo osećanje potrebna je publika, javnost, jer se čovek stidi pred nekim ko je svedok njegove neadekvatnosti. Zbog toga se može desiti da je stid sve veći, što je veća naša želja za prihvatanjem od strane drugih. Nekada svedok više nije fizički prisutan, u realnosti, ali jeste mentalno i osoba se tada pita: šta bi rekli da me vide ovakvog? Kada se čovek stidi, javlja se crvenilo na obrazima, licu, vratu, prsima.

Da li stid može imati korisnu ulogu?

Može, u slučaju socijalizacije i razvijanja onog ponašanja kod pojedinca koje je u njegovom najboljem interesu. Kada osoba koja se stid doživljava to neprijatno osećanje, imaće koristi u izbegavanju takvog ponašanja u budućnosti, pri čemu ponašanje nije u društenom i ličnom interesu pojedinca. Na primer: kada dete ukrade čokoladicu u prodavnici, usled kritike može doživeti emociju stida, ali ovakva emocija će ga u budućnosti zaštiti od ponašanja koje je ugrožavajuće i po njega i po druge.

Da li možemo osećati stid zbog drugog?

Kada se osoba stidi zato što je neko njen (recimo član porodice) uradio nešto što je društveno neprihvatljivo, to samo znači da ona svojim ego granicama obuhvata i tu drugu osobu, te da ne postoje jasne granice gde prestajem ja, a gde počinje druga osoba. Otac se može stideti što mu je sin ukrao čokoladicu u prodavnici, što govori da on svojim ego granicama obuhvata svog sina. Zbog toga je moguće „stideti se zbog drugog“ i zbog toga je veoma značajno preispitati svoje ego granice.

Šta je to izbegavanje stida?

Vrlo je moguća da pojedinac koji ima probleme sa osećanjem stida, zapravo retko doživljava ovo osećanje u stvarnosti. To je moguće, jer izbegave sve situacije u kojima bi mogao da oseti stid. Izbegava novo, nepoznato, javno, redukuje broj socijalnih situacija u kojima se nalazi i na ovaj način izbegava kontakt sa stidom. Kao posledica nastaje teškoća na planu socijalne uspešnosti, nezadovoljstvo kvalitetom života, povučenost, nedovoljno socijalnih iskustava. Zbog toga je važno posmatrati šta osoba ne čini, to može ukazati na postojanje stida.

Lekovita poruka

Poruka upućena ljudima koji osećaju stid, a koja bi mogla biti internalizovana u obliku samogovora glasi: „Čak i kada osećaš stid, čak i kada si pocrveneo, čak i kada svi to vide i dalje je sve u redu, sa tobom je sve u redu.“

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *