Ispoljavanje depresije u zavisnosti od pola i starosti

Depresija je danas sve učestalija pa je možemo svrstati u bolest savremenog doba. Pogađa žene i muškarce kao i različite uzrasne kategorije. Način lečenja depresije se ogleda u medikamentoznom ili psihoterapijskom obliku, ili oba zajedno. Ono što se izdvaja u odnosu na oblike lečenja su efekti koji su duži u psihoterapijskom tretmanu. Žene i muškarci depresiju proživljavaju na različite načine. Kako bi rezultati lečenja bili bolji, važno je da poznajemo ove razlike. SZO precizira da je ova bolest glavni uzrok invaliditeta žena u svetu.


Žene
Značajna razlika se ogleda u tome što žene imaju dvostruko veći rizik od razvijanja depresije u odnosu na muškarce. Razlozi su biološki, hormonalni, psihosocijalni i vezani su za životni ciklus. Istraživači su pokazali da hormoni direktno utiču na hemijske procese u mozgu koji kontrolišu emocije i raspoloženje. Osetljivost na depresiju se posebno događa nakon porođaja. Tada hormonalne i fizičke promene, zajedno sa novom odgovornošću brige o novorođenčetu, mogu da preplave ženu. Postporođajni period ne proživljava svaka majka na isti način, pa tako u 80 posto slučajeva može doći do postporođajne tuge ili ,,baby blues“, koja je veoma slična depresiji. Kod nekih žena, posebno onih koje su se već susrele sa depresivnim epizodama, može doći do postporođajne depresije koja zahteva adekvatan tretman i psihološku podršku. Takođe mogu biti sklone teškom obliku predmenstrualnog sindroma, odnosno predmenstrualnom disforičnom poremećaju koji predstavlja ozbiljan oblik poremećaja raspoloženja. Tokom prelaznog perioda, u menopauzi neke žene su u većem riziku od depresije. Na kraju, mnoge se suočavaju sa stresom zbog porodičnih obaveza, tenzija u odnosu sa partnerom, posla, brige o deci i roditeljima, nasilja, siromaštva. Još uvek je u potpunosti nejasno, kako neke žene koje prolaze kroz velike promene bivaju pogođene depresijom, dok druge suočene sa sličnim izazovima ne obolevaju.

Muškarci
Muškarci često pate od depresije na drugačiji način u odnosu na žene i mogu razviti različite reakcije na svoje simptome. Depresija se može razviti kod muškaraca mlađe, srednje ali i starije dobi. U nastanku depresije, veliku ulogu imaju stres i gubici sa kojima se suočavaju. Muškarci su skloniji da razviju oblike zloupotrebe alkohola ili drugih supstanci, a takođe imaju tendenciju da postanu frustrirani, obeshrabreni, razdražljivi, ljuti i često nasilni. Neki muškarci se okreću poslu kako bi izbegli razgovore o depresiji sa porodicom i prijateljima, ili počinju da se upuštaju u nepromišljeno ili rizično ponašanje. Stopa samoubistva kod muškaraca je veća u odnosu na žene i zato depresiju treba shvatiti ozbiljno i potražiti stručnu pomoć. Zapostavljanje lečenja u stanju depresije, produžava ovu bolest i povećava rizik od ponovnih depresivnih epizoda što dovodi u veći rizik od samoubistva.

Starije osobe
Ne postoje jasne granice između odraslog doba i starosti. Uopšteno, govorimo o starijoj dobi koja počinje od 65. godine što se poklapa sa napuštanjem posla, a upravo penzionisanje i odumiranje pozitivnih pojačanja iz društvenog okruženja prema Festeru (1955) i Levinšonu (1974), mogu izložiti subjekta depresivnom stanju. Starije osobe mogu patiti i od drugih hroničnih i iscrpljujućih bolesti, kao što su srčani problemi, infarkt i tumori koji mogu izazvati simptome depresije. Takođe, velika je verovatnoća da će uzimati lekove čija neželjena dejstva mogu doprineti depresiji. Psihosocijalne poteškoće, ekonomske teškoće, invaliditet, socijalna izolacija, preseljenje, zdravstvena zaštita i žalost mogu dodatno povećati rizik. Kod većine starijih osoba sa depresijom, stanje se poboljšava kada se leče medikamentozno, psihoterapijom ili kombinacijom oba pristupa. Terapija lekovima, kao i kombinovana terapija može smanjiti stopu relapsa kod starijih osoba, kod osoba sa blažom depresijom, psihoterapija može produžiti periode blagostanja.

Deca i adolescenti
Poslednjih godina je došlo do povećanog broja istraživanja o depresiji u detinjstvu koja je danas prepoznata kao poremećaj prisutan čak i u razvojnom dobu i koja ima veliki uticaj na razvoj jer može ozbiljno da ugrozi funkcionisanje dece i adolescenata u mnogim oblastima života poput škole i drištvenih odnosa. Istraživanja pokazuju da depresija koja je počela u detinjstvu često nastavlja i ponavlja se u odraslom dobu, posebno ako se ne leči. Deca u depresiji se osećaju obeshrabreno, bespomoćno i naizgled, nesrećno. U nekim slučajevima, depresija se može izraziti ljutnjom a ne tugom, sto je češće kod dece. Prisustvo depresije tokom vremena dovodi i do poteškoća u koncentraciji, pada u školskom uspehu, poremećaja spavanja, promene u ishrani, lakog umora, teškoće u započinjanju aktivnosti, nedostatka samopouzdanja, jakog osećaj krivice, a kod teške depresije i misli o smrti i samoubistvu. Studija sprovedena na uzorku od 439 adolescenata sa depresijom, otkrila je da je kombinacija terapije lekovima i psihoterapije, najbolja moguća opcija lečenja. Drugi istraživači razvijaju i testiraju načine prevencije samoubistva kod dece i adolescenata, uključujući upućivanje na ranu dijagnozu i terapiju, i nastoje da bolje razumeju samoubilačke ideje. Istraživanja pokazuju da je kognitivno-bihejvioralna terapija efikasnija od drugih oblika psihoterapije i farmakologije. Cilj terapijske intervencije je poboljšanje simptoma, konsolidacija i održavanje remisije i prevencija recidiva u narednim godinama. Takođe je od suštinskog značaja pružiti podršku porodici u cilju boljeg razumevanja poremećaja raspoloženja i dubokih potreba depresivnog deteta za pružanjem podrške tokom dana. Individualna psihoterapija mora uključivati kognitivni pristup i strukturiraniji i usmereniji pristup proširenju društvenih funkcija.Nema sumnje da je u lečenju ovakvih poremećaja neophodno biti oprezan, blagovremeno delovati i zajednički se oslanjati na tim više psihoterapeuta i neuropsihijatara.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *