Prijatne emocije i svesnost pažnje

Zamislite da vam je omiljena aktivnost vožnja biciklom Adom Ciganlijom kada je sunčan dan. Posebno kada nije velika gužva, sigurno je prava uživancija voziti. Ako dok vozite budete fokusirani na brojne misli koje vam padaju na pamet, brinete ili razmišljate kada ćete završiti vožnju, šta ćete raditi posle, propustićete da uživate u samoj vožnji. Nećete biti stvarno u trenutku, nego ćete biti negde tamo u prošlosti ili budućnosti.  Nećete moći da primetite koliko vam stvarno prijaju topli sunčevi zraci, vetar u kosi, pokretanje mišića, osećanja i senzacije koje to budi u vama. Verovatno ćete samo površno primetiti drveće, travnjake, vodu, zvuke i mirise.

Biti u stanju da stvarno doživimo trenutke prijatnosti, radosti, sreće i blagostanja nije uvek lak zadatak. Iako svako od nas želi da bude srećan, siguran, oslobođen od bolesti, da oseti jednu lakoću življenja, često naša pažnja nije fokusirana na te sadržaje, nego luta i često ne budemo u kontaktu sa njima. A zašto onda tako često ne smatramo dovoljno važnim ili možda ne dozvoljavamo sebi da osetimo prijatnost i zadovoljstvo? Možda se plašimo da će se nešto loše dogoditi ako nam bude dobro, ili da ćemo se razočarati ako se prepustimo, ili da smo jednostavno po inerciji u mislima i brigama.

Da li zaista znamo koliko je i zašto važno da doživimo prijatne emocije,da budemo u kontaktu sa njima?

Veoma je važno! Prema mnogim istraživanjima iskustvo prijatnih emocija povećava rezilijentnost, toleranciju neprijatnih emocija, uspostavlja balans i pospešuje emotivnu regulaciju, povećava kapacitet za reševanje problema, redukuje stres, povećava zadovoljstvo životom, poboljšava međuljudske odnose, ima benefite na psihofizičko zdravlje.

A opet, shodno dobu u kojem živimo, često živimo brzo, otuđeno sa tendencijom da se više bavimo i obraćamo pažnju na neprijatna stanja. Iako su i neprijatne emocije važne, i normalno je da ih osećamo. U nama su uvek dve strane, dva vuka kako kaže drevna indijanska priča.

Jednom davno bejaše stari Čiroki Indijanac koji je svom unuku ispričao poučnu priču:

– Unutar svakog čoveka se vodi bitka, poput borbe između dva vuka… Jedan vuk predstavlja zlo bes, zavist, ljubomoru, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, greh, ljutnju, inferiornost, laž, lažni ponos… Drugi vuk predstavlja dobro,radost, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, srdačnost, darežljivost, istinu, saosećajnost, veru…

Mali Indijanac se nakratko zamisli te ga zapita:

– Koji vuk na kraju pobeđuje?

Stari Čiroki mu na to odgovori:

Pobeđuje onaj kojeg hraniš.

Na koji način možemo da u svom životu više uključimo prijatne emocije, da hranimo malo više „dobrog vuka“?

Svesnost pažnje je jedan od načina. To je praksa praćenja sadašnjih iskustava i pristupanje tim iskustvima sa otvorenošću, radoznalošću i smirenošću tj. sa prihvatanjem.  Iako postoji mnogo načina da se vežba svesnost, jedna uobičajena praksa svesnosti pažnje uključuje fokusiranje pažnje na telesne senzacije. Ova tehnika se zove skeniranje tela.  Tokom ove vežbe prate se trenutna telesna iskustva, kako je sada u telu. Detektuju se svaki osećaj kako nastaje, razvija se i prolazi, gde se nalazi u telu; uočavanje kvaliteta svakog osećaja (npr. mišićni, dah, kožni ili drugi fizički osećaji; emocionalni osećaji napetosti ili uzbuđenja; pritisak, bol ili svrab; peckanje, zračenje ili pulsiranje); uočavanje kada pažnja odluta od telesnih senzacija (npr. na misli ili spoljašnje stimuluse) i vraćanje pažnje na praćenje i posmatranje telesnih senzacija. Uobičajeno je da se um udaljava od fokusiranja na telo, a praksa u stalnom vraćanju pažnje na telo razvija veštinu praćenja, posmatranja i pomeranja pažnje.

Disanje je prirodno, bez pokušaja da se ispravlja, dišemo onako kako dišemo u tom trenutku, samo povremeno pažnju vraćamo da dah. Vežbanje uključuje prihvatanje svih vrsta telesnih senzacija u svesnost sa odvojenim interesovanjem; dozvoljavajući svakom osećaju da se pojavi, razvije i prođe bez procene ili pokušaja da ga promeni. U redu je tako je kako je. Orijentacija ka sopstvenom iskustvu sa prihvatanjem stvara osećaj otvorenosti, proširujući obim svesti i oslobađajući pažnju, tako da možete da primetite i uživate u prijatnim iskustvima u sadašnjem trenutku.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *