Bes i depresija – da li postoji veza?

Kada se osećamo beznadežno, potišteno, bezvoljno, nedostaje nam motivacija i koncentracija, može nam proći kroz glavu da smo depresivni. Mnogi ljudi prolaze kroz period kada se vrlo lako razbesne za svaku sitnicu, međutim malo njih to povezuje sa depresijom. Bes je univerzalna emocija, prisutna u svim kulturama i nacijama. To je emocija koju povremeno svako oseća, međutim ukoliko je osoba oseća često, naročito povodom trivijalnih razloga, može biti dugoročno štetna. Kod ljudi koji pate od depresije često je prisutan vidljiv ili potisnut bes koji “sporo ključa”.

Iritabilnost je učestala koliko i depresija i anksioznost. Mnogi psihički poremećaji mogu biti povezani sa povišenim nivoom besa i iritabilnosti, poput velike depresivne epizode, bipolarnog poremećaja, posttraumatskog stresnog poremećaja. Kao glavni simptom depresije izdvaja se osećanje tuge. Međutim, depresija se može manifestovati u različitim formama. Iritabilnost koja se ispoljava kao otežana kontrola impulsa koja rezultuje besnim “ispadima” jedna je od glavnih simptoma depresije kod dece i adolescenata. Iako se osećanje besa ne nalazi na listi simptoma depresije kod odraslih, mnogi stručnjaci koji se bave mentalnim zdravljem prepoznaju ovu emociju kao često prisutnu kod osoba koje pate od depresije. Ispravna i uvremenjena dijagnoza je ključ ka adekvatnom tretmanu.

Borba sa depresijom na svakodnevnom nivou može predstavljati težak izazov. To može biti dodatno otežano prisustvom osećanja besa. Učenje kako da prepoznamo osećanje besa i kako da ga ublažimo, može predstavljati značajan deo u smanjenju simptoma i puta ka tome da se osećamo bolje. Istraživanja pokazuju da postoji povezanost stepena u kojem je prisutan bes i nivoa depresivnosti. Čak kod polovine osoba koje su imale veliku depresivnu epizodu bilo je prisutno osećanje besa i iritabilnosti. Kod trećine osoba koje su imale depresiju su bili prisutni napadi besa koji su se ispoljavali kao vikanje, treskanje vratima, bacanje stvari.

Depresija se ne ispoljava na isti način kod svake osobe koja je doživi. U mnogim slučajevima simptomi depresije poput osećanja bezvrednosti i bespomoćnosti mogu da se transformišu i ispoljiti kao bes. Oblici ponašanja koji se mogu opisati kao svadljivost, “kratak fitilj”, obično se pripisuju nervozi. To može biti otežavajuća okolnost za lečenje depresije, s obzirom na to da se osoba oseća ljuto i lako eksplodira, a ni ona sama a ni osobe u okolini nemaju sluha da prepoznaju o čemu se radi. Upravljanje besom može posebno teško pasti osobama za koje osećanje besa nije karakteristično, jer je ta emocija osobi strana i nije stekla mehanizme da se sa njom nosi. Kada je u pitanju prisustvo besa kao simptoma depresije, važno je istaći da postoje razlike između muškaraca i žena. Kod muškaraca koji su depresivni veća je verovatnoća da se osećaju besno i razdražljivo. Kod žena je češče prisutno osećanje tuge i krivice. Ali treba imati u vidu da je ovo uopšteno i važno je napomenuti da muškarci takođe mogu osećati tugu i krivicu isto kao što kod žena mogu dominantno biti prisutni osećanje besa i razdražljivosti.

Kako se sve bes manifestuje kod depresivnih osoba? Kod osoba kod kojih je prisutan bes u sklopu depresije, bes se može manifestovati na različite načine. Izlivi besa se najčešće ispoljavaju u situacijama kada se osoba oseća kao da je “u zamci” i ima potrebu da se “isprazni” kroz napade besa. Osoba može biti preterano osetljiva na kritiku, ispoljavati verbalnu i/ili fizičku agresivnost prema drugima, bacati stvari, biti razdražljiva i ponašati se agresivno u saobraćaju, posebno kada je gužva, biti “kratkog fitilja”. Kod ovih osoba je moguće da se bes usmeri prema sebi, te osoba može biti pojačano kritički nastrojena i agresivna prema sebi. Bes usmeren ka sebi se može manifestovati kroz samosabotirajuće i autodestruktivne oblike ponašanja.

Da li bes može da uzrokuje depresiju? Pretpostavlja se da bes potiče od osetljivosti na odbijanje ili gubitak. Doživljeno odbijanje može izazvati osećanje besa. Takođe, može se javiti usmeravanje tog besa prema sebi što može voditi do osećaja manje vrednosti i niskog samopouzdanja kao i depresije. Psihoanalitičari ističu da konflikti i teškoće u prevazilaženju besa mogu igrati glavnu ulogu u nastajanju i održavanju depresije. Istraživanja pokazuju da je kod ljudi koji pate od depresije veća verovatnoća da razviju osećanje besa ukoliko su skloni da u glavi iznova “vrte” negativne događaje koje su doživeli kao i onih osoba koje imaju smanjenu sposobnost adekvatne emocionalne regulacije.

Dakle, akumulirano nezadovoljstvo i bes koji osećamo se može transformisati u neke oblike depresije. Ukoliko se radi o potisnutom besu, klijent u psihoterapijskom procesu najpre uči da prepozna i osvesti emocije, na mentalnom, telesnom i emocionalnom nivou. Bilo da se radi o potisnutom ili otvorenom besu, u psihoterapijskom procesu klijent uči tehnike kako da iskaže to osećanje na adekvatan način. Agresivno ispoljavanje besa može rezultovati narušenim porodičnim, poslovnim i prijateljskim odnosima. Tretman uključuje farmakoterapiju, psihoterapiju ili kombinaciju navedenog. Psihoterapija je usmerena na identifikovanje nekonstruktivnih načina razmišljanja koji doprinose disfunkcionalnim emocijama i ponašanjima. U terapiji klijent uz pomoć terapeuta istražuje naučene oblike razmišljanja i ponašanja koji doprinose depresiji i besu i zamenjuje ih novim, modifikovanim i funkcionalnijim načinima razmišljanja. Od značaja u redukciji simptoma može biti i identifikovanje problema koji doprinose depresiji i sticanje veština rešavanja problema. To podrazumeva definisnje problema, selekciju ciljeva, generisanje različitih opcija, razmatranje prednosti i mana svake od opcija, biranje rešenja kao i sprovođenje izabranog rešenja. Cilj je zameniti bes funkcionalnim osećanjima. Jedan od važnih terapijskih ciljeva je i zamena agresivnog ponašanja funkcionalnim oblicima ponašanja koji ne narušavaju interpersonalne odnose, kao i sticanje veština asertivne komunikacije. Bes je emocija koja izaziva visoku fiziološku pobuđenost koja se može manifestovati kroz ubrzan rad srca, ubrzano disanje, napetost mišića, suvoću usta, škrgutanje zubima, crvenilo lica, znojenje…Imajući ovo u vidu, od koristi može biti sticanje veština kako da osoba rukuje povišenom pobuđenošću. To uključuje tehnike koje pomažu osobi da rukuje tenzijom i da je se oslobodi. Relaksacioni trening, tehnike disanja, tehnike progresivne mišićne relaksacije su neki od načina koji mogu biti od koristi osobi da se oslobodi telesne napetosti koja je povezana sa osećanjem besa.