Roditeljski zadaci u procesu razvoda braka

Porodica predstavlja prirodni kontekst u kome čovek živi. Pripadnost porodici stiče se rođenjem, usvajanjem ili sklapanjem bračne zajednice. Sa druge strane, izlazak iz porodice moguć je smrću ili razvodom. Postoje različiti zadaci porodice koji se mogu kategorizovati u 3 grupe:
1. Bazični: obezbeđivanje zaštite članova porodice, pružanje podrške, ljubavi i razumevanja
2. Razvojni: podsticanje rasta i sazrevanja članova porodice
3. Ublažavanje poremećaja u ekonomskim i društvenim zbivanjima

Ukoliko osoba smatra da joj u bračnoj zajednici jedna ili više od prethodno navedenih potreba nije zadovoljena, može doći do razvoda braka.
Najčešći razlozi za pokretanje razvoda braka su: nedovoljna ili prekinuta verbalna komunikacija, doživljaj da supružnik „koči ili guši“ lični razvoj, vanbračne veze, nasilje, patološka ljubomora, alkoholozam…

Sprovedeno istraživanje u kojem su ispitanici definisali najveće životne stresore i ocenjivali ih od 0 do 100, pokazalo je da je na drugom mestu, odmah ispod smrti deteta odnosno supružnika, razvod sa 73 poena od mogućih 100.

Razvod se definiše kao legalan čin raskidanja bračne zajednice. Kao sudski postupak, može trajati znatno kraće nego kao „emocionalni raskid“. Potrebno je da prođu 2 do 4 godine da bi osoba napravila psihološku reorganizaciju nakon razvoda braka, a to podrazumeva emocionalnu separaciju bivšeg supružniuka.

Iako se u životu pojedinca koji prolazi kroz proces razvoda dešavaju velike promene, na koje brzo treba da se adaptira, partneri ne smeju zaboravljati da i za dete ovaj proces može biti veoma stresan.

Deca se, suočavajući se sa razvodom roditelja, suočavaju sa brojnim novinama. Dete zna da će se nešto promeniti u njegovom svakodnevnom životu, ali kako nije na kognitivnom stadijumu formalnih, odnosno apstraktnih operacija, da to i zamisli, javljaju se brojni strahovi i strepnje. Zna da će biti uskraćen za svakodnevni kontakt sa jednim roditeljem, a neretko ga čekaju preseljenje, promena škole, ili pad životnog standarda. Pored ovoga, na unutrašnjem planu, deca se u ovom periodu bore sa osećanjem krivice uverena da su nekim delom ili u potpunosti ona odgovorna za rastavu roditelja.

Uloge partnera i roditelja moraju jasno da se razdvoje kako bi se redukovao konflikt bivših partnera. Iako se razvodom roditelji rastaju jedno od drugog, oni se ne razvode od svoje dece i to moraju jasno da im stave do znanja.

Jedan od najvažnijih zadataka u procesu razvoda braka jeste da roditelj objasni detetu da razvod nije detetova krivica i da ništa ne može da uradi da bi se brak nastavio. Sve odluke vezane za život deteta treba da budu u skladu sa njegovim najvećim interesom- gde će živeti, sa kime, da li će menjati okruženje, školu, mesto boravka… Pored toga, treba uvesti samo neizbežne promene, a sve što je moguće u svakodnevici deteta treba ostati isto.

Takođe, važno je da dete tokom celog procesa bude svesno da ga roditelji vole i da će o njemu i dalje brinuti, čak i ako se međusobno više ne slažu dobro. Kako bi najbolje odgovorili na sve potrebe deteta, važno je da roditeji imaju saradnički odnos, da zajednički donose roditeljske odluke, da se dogovaraju i planiraju na osnovu dečijih potreba, aktivnosti i interesovanja. Roditelji treba da se trude da izbegavaju omalovažavanje drugog roditelja, kao i razvijanje konflikta lojalnosti kod dece.

Važno je još jednom napomenuti: Razvode se supružnici a ne roditelji.