Letnje sunce je u zenitu, asfalt gotovo da nam se topi pod nogama, a vreli gradski dani čine se beskrajno dugim. Dok svi oko vas sanjaju o bekstvu na plaže i polako realizuju planirane godišnje odmore (a možda i vi sa njima), saznajete da i vaš terapeut odlazi na odmor. I baš tada, umesto osvežavajućeg vetra s mora, udara vas iznenadni talas emocija: anksioznost, bes, zbunjenost, tuga… Kako se samo usudio? Možda je ovo prva misao koja vam pada na pamet. Možda u tom trenutku imate doživljaj napuštenosti, osećaj bespomoćnosti. Možda ste i sami sebe iznenadili ovom reakcijom?
Jedna od glavnih stvari kod terapije je ta čvrsta i predvidiva rutina, poznatija kao psihoterapijski seting. Svake nedelje, u isto vreme, na istom mestu, vi i vaš terapeut imate svoj komadić vremena. To je vaša sigurna zona koja vam daje strukturu i doslednost, neophodne za izgradnju poverenja i napredak u terapiji. Kada se ta rutina na bilo koji način poremeti, a do čega može doći i terapeutovim odlaskom na odmor, mogu se javiti različite emocionalne reakcije.
Kada se naruši redovna dinamika terapijskih susreta, jedna od reakcija koje se mogu javiti je anksioznost. Zašto? Jer nam se može učiniti da nestaju predvidljivost i sigurnost koje nam redovna terapija pruža. Možda ćete se osetiti besno, kao da vas je terapeut napustio baš kada vam je podrška najpotrebnija. Tuga i zbunjenost takođe nisu retki pratioci, dok se pitate kako ćete nastaviti dalje bez te stabilnosti na koju ste se oslanjali.
Pojam separacione anksioznosti nam može dodatno rasvetliti negativne reakcije na kratkotrajan prekid terapije. Ovaj termin se odnosi na specifičnu vrstu straha koji se obično javlja tokom detinjstva kao reakcija na razdvajanje od roditelja, ali se može pojaviti i u odrasloj dobi. Tipično je to u kontekstu značajnih emocionalnih veza.
Kako je sam terapijski odnos odnos postavljen kao svojevrsno korektivno iskustvo, tako terapeut vremenom svojim klijentima postaje “sigurna baza”. Postaje figura koja pruža osećaj sigurnosti i podrške, koja motiviše da svet istražujete sa poverenjem i radoznalošću, a koja vas čeka i stoji vam na raspolaganju da se vratite po utehu u susretu sa preplavljujućim stresorima.
Kada je terapeut odsutan, možete se osećati kao da gubite svoju sigurnu bazu. I baš kao dete koje se odjednom odvaja od roditelja, preplavljeni ste strahom, nesigurnošću i osećajem napuštenosti.
Kako biste sa njima izašli na kraj, pre svega imajte na umu da su sva ova osećanja normalna i deo ljudskog iskustva. Prihvatanje i normalizovanje činjenice da je u redu osećati se anksiozno, tužno ili ljuto, kao i da ove emocije mogu predstavljati legitimne odgovore na prekid u terapijskom procesu, može vam pomoći u smanjenju intenziteta tih emocija. Ujedno saznanje da se možda i drugi klijenti suočavaju sa sličnim osećanjima može vam pomoći u smanjenju osećaja izolovanosti ili stida i krivice zbog njihovog javljanja.
Različiti oblici odmažućih uverenja, mogu pojačati naše emocionalne reakcije i podstaći javljanje nezdravih negativnih emocija i disfunkcionalnih oblika ponašanja. Na primer, možda ćete na saznanje da terapeut odlazi na odmor pomisliti: “Ne smem da imam prekid u terapiji, to je užasno,” ili “Ne mogu da podnesem da se samostalno nosim sa teškoćama.” Prisustvo takvih uverenja će najverovatnije pojačati osećaj bespomoćnosti i zavisnosti od terapeuta i dovesti do snažnih anksioznih reakcija.
Takođe, možda će vam se javiti misao: “Ja sam nesposoban da pomognem sam sebi,” koja dodatno narušava vaše samopouzdanje i veru u sopstvene sposobnosti. Ponekad nas disfunkcionalni načini razmišljanja mogu odvesti i u smeru obezvređivanja terapeuta, te tako možete imati uverenja poput: “Moj terapeut nije smeo da me napusti i ode na odmor, on je užasan terapeut,” što može dovesti do osećaja izdaje i javljanja emocije besa prema terapeutu.
Razgovarajte sa svojim terapeutom pre njegovog odmora o svim brigama i strahovima povodom kratkotrajnog prekida. Podelite svoja osećanja i odmažuća uverenja, kako biste zajedno razvili strategije za suočavanje tokom njegovog odsustva. Na taj način, radite na izgradnji rezilijentnosti i samostalnosti, što će vam pomoći da se osećate osnaženije u susretu sa stresorima.
Planirajte kako da se nosite sa odsustvom i razvijte strategije za samopomoć. Na primer, terapeut vam može pomoći da identifikujete situacije ili okidače koji bi mogli biti izazovni tokom njegovog odsustva i zajedno možete osmisliti plan kako da ih prevaziđete.
Praktikovanje mindfulness tehnika, poput svesnog disanja ili meditacije, može vam pomoći da ostanete prisutni i smireni. Jedan od alata koji u kontekstu terapijske pauze može imati izuzetne terapijske efekte jeste vođenje dnevnika emocija. Pažljivo beleženje okidača, emocija i misli koje su u tom trenutku bile prisutne, može vam pomoći da steknete dublji uvid u sopstvene reakcije i obogatite terapijske seanse. Dovoljno je da sebi postavite tri pitanja i u dnevnik zapišete odgvore na njih: Šta se dogodilo? Šta sam o tome mislio? Kako sam se tada osećao i ponašao?
Pored pomenutog, oslanjanje na već postojeću socijalnu mrežu naših prijatelja, članova porodice i poznanika može nam pružiti dodatnu podršku u borbi sa emocionalnim teskobama. Samo saznanje da niste sami u svojim osećanjima može da bude osnažujuće i pomogne vam da se lakše nosite sa situacijom. U slučaju kriznih situacija, možete unapred razmotriti sa svojim terapeutom i opcije javljanja drugim terapeutima ili službama za hitne intervencije.
Odmor od svakodnevnice i rada je važan faktor očuvanja mentalnog zdravlja svakog pojedinca, ma čime se on bavio. Terapeutima je potrebno vreme za regeneraciju i profesionalni razvoj kako bi klijentima pružali najkvalitetniju podršku. Pored toga, odlaskom na odmor terapeut vam daje pozitivan model kako i vi treba da brinete o sebi. Terapija nije samo stvar rešavanja problema, već i učenje samosaosećanja i samonege.
Iako može zvučati zastrašujuće, kratkotrajna pauza vam pruža odličnu priliku za samostalni rad i refleksiju, što može dodatno doprineti vašem ličnom rastu. Koristite alate koje ste do sada naučili u terapiji, potražite podršku u svojoj okolini i iskoristite ovo vreme za kontemplaciju i razvoj. Imajte na umu da se nakon odmora vaš terapeut vraća osvežen i spreman da vam pruži još bolju podršku. Ovaj period može biti izazovan, ali itekako koristan.
Na kraju, briga o sebi je ključna – kako za vas, tako i za vašeg terapeuta.
Master psiholog, REBT ( racionalno-emotivna bihejvioralna terapija) psihoterapeut
Psihoterapeut u privatnoj praksi. Oblasti specijalnosti: individualna psihoterapija, anksioznost, prokrastinacija, seksualni poremećaji, opsesivno kompulsivni poremećaj, zdravstvena anksioznost i socijalna fobija.