Svaki od partnera donosi svoje primarne porodice u partnerski odnos. Sa njima povede i svoje rane šeme ili šablone ponašanja, nastale u odnosu sa roditeljima.
Kada se loša iskustva ponavljaju, sa različitim partnerima, jasno je da smo u šablonu ispod kojeg je neko drugo rano iskustvo, stil afektivne vezanosti, traume, odbacivanja i mnoge druge teme. U ovim situacijama, naše šeme su jedino što je poznato, te za njima posežemo i na neki način znamo šta da očekujemo. Međutim, cilj svakog odnosa treba da bude zajednički rast, a ne zadovoljenje individualnih potreba. Tako da uporno traženje od partnera nešto što ne može da nam da, uzaludan je posao koji ne može da se završi koliko god da je to nama potrebno.
Mi često idealizujemo partnere, što ima neku sekundarnu dobit za nas, a to je da ćemo se kroz partnera sresti sa onim što nije dovoljno razvijeno u nama samima, sresti sa nečim čega smo se odrekli u najranijim odnosima ili ćemo tražiti partnera koji nam „obezbedjuje“ nešto što su ranije činili majka, otac..značajni drugi. Ako to radimo, a da pre toga nismo uvideli sopstvene šeme, koje nas verovatno godinama drže na istom mestu, ući ćemo u jedno zanosno polje iluzije i projekcije, iz kojeg ćemo tada nažalost, ali na kraju i na sreću izaći, kada počnemo da ugledavamo različitosti kod partnera.
Suočavanje sa razlikama i individualnim potrebama može sa sobom da nosi patnju, ali je jedini način za istinsko bivanje sa drugim, taj da znamo sebe. Nekada će ovi uvidi dovesti do rastanka, nekada do bliskosti. Ipak, tek kada pronađemo sebe, možemo da se sretnemo sa drugim. I da trajemo… Ti sa sobom….Ja sa sobom …i… Mi. Kada shvatimo da možemo i da pripadamo i da budemo slobodni, odnosi i partnerstvo postaju blagoslov.
Mi se „biramo“ na razne načine. Ni jedan od tih načina nije pogrešan ili samo jedan ispravan, ali ono što pravi ključnu razliku je naša svest o tome. Sa svesnošću dolazi veća mogućnost izbora i odgovornost. Klijenti u toku geštalt psihoterapije, izmedju ostalog, uče kako nose svoje šeme i svoje roditelje sa sobom, uče da postanu svesniji, da svesnost koriste u svom funkcionisanju i da ne budu robovi svojih šablona ponašanja.
Diplomirala sam na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, gde sam potom završila i master studije i stekla zvanje master defektolog.
Kao student počela sam edukaciju iz Geštalt psihoterapije na Evropski akreditovanom institutu iz oblasti psihoterapije i trenutno sam na završnoj godini te sa klijentima radim pod supervizijom.
Usavršavala sam se na Institutu za mentalno zdravlje, na Klinici za decu i omladinu, a potom sam radila u nekoliko privatnih ordinacija i dodatno usavršila pristup dijagnostici i tretmanu razvojnih poremećaja kod dece.
Formalno obrazovanje:
• Osnovne studije edukacije i rehabilitacije osoba sa teškoćama mentalnog razvoja, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu
• Master studije edukacije i rehabilitacije osoba sa teškoćama u mentalnom razvoju, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu
• Završna godina na psihoterapijskoj edukaciji- Geštalt psihoterapija
• Reedukacija psihomotorike sa relaksacijom, Institut za mentalno zdravlje
Oblasti specijalnosti:
• Razvojni poremećaji kod dece
• Savetodavni rad sa roditeljima
• Prihvatanje invaliditeta
• Anksioznost i panični poremećaji
• Razvojne krize
• Nezavršeni poslovi
• Partnerski problemi