Emocije i zdravlje

Emocije su vitalni deo unutrašnjeg sveta i imaju ogroman značaj u životu svakog pojedinca. A kakav značaj imaju za celokupno, psihofizičko zdravlje? Psiha i telo nisu nepovezani delovi, već celina u kojoj su svi fiziološki, emocionalni, kognitivni, socijalni i duhovni faktori čvrsto isprepletani. Ovi faktori, dirigovani umom, mogu poslati informacije imunološkom sistemu i tako uticati na funkcionisanje organizma i zdravstveno stanje osobe.

Teorije koje proučavaju odnos između uma i tela u svom fokusu imaju emocije. Emotivna stanja su link između mozga i tela, karika između svesnog i nesvenog. Emocije se posmatraju kao glavni posrednik između psihe i tela, jer imaju i psihičke i telesne kvalitete. One se izražavaju kroz mišiće lica i tela. I uvek prate biohemijske reakcije u telu. Osim što telesni organi sadrže receptore za hemijske supstance emocija, organi i imunosistem mogu i sami da proizvode te hemijske supstance. Ovo znači da celo naše telo oseća i izražava emocije – svaki deo nas misli i oseća. Zato su emocije ključ za razumevanje tegoba tela. Emocije su prvenstveno psihički fenomeni koji se reprezentuju u telesnom, stoga su nužne za shvatanje zdravstvenih tegoba i veoma su važne u njihovom nastanku, toku i razrešenju.

Jedan od čestih pojmova koji se sreće u literaturi kada je reč o emocijama i zdravlju jeste pojam aleksitimije, koji ukazuje na važnost emocija u nastanku psihosomatskih tegoba. U bukvalnom prevodu, ova reč grčkog porekla, znači „bez reči za osećanja“ i može da obuhvata nesposobnost osobe da rečima opiše svoja osećanja, ali i šire od toga, može da predstavlja poremećaj i u doživljavanju osećanja. Kod aleksitimije ne postoji diferenciranost osećanja, već osoba reaguje veoma snažnim i generalizovanim emocionalnim doživljajima u čitavom telu. Ove nediferencirane generalizovane emocionalne reakcije utiču na to da celokupno telo sa svim sistemima organa reaguje daleko snažnije, što preopterećuje i razboljeva telo.

Postoji mnogo mitova u vezi sa emocijama, da smo slabi ako osećamo, da smo neracionalni, da ćemo potpasti pod njihov loš uticaj, da ćemo izgubiti kontrolu, da nećemo više moći da mislimo, itd. Ovakve zablude dovode do toga da gušimo svoju osećajnost, da ne razumemo sebe, a posledično onda ni druge. Emocije imaju svoju adaptivnu funkciju i izuzetno su važan deo našeg psihičkog života. Emocija se ne suprotstavlja razumu, već čini njegov temelj. Emocije daju oblik i pravac svemu što radimo. Osećanja su ona spona koja nas povezuje sa životom, a utiču i na njegov kvalitet. Tako su nam, na primer, neprijatne emocije važne u proradi gubitka, u postavljanju granica i u motivisanju da načinimo određene promene, a prijatne emocije služe da se poboljša kvalitet života. Detaljnije o povezanosti zdravlja sa prijatnim i neprijatnim emocijama možete pročitati u naredna dva teksta.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *